Radost oko nje,pustinja u njoj.

Heeeej ljudi,napokon sam se vratila. Zapravo prolazila sam jedan stvarno tezak period svog zivota (osjecam se staro). Puna sam takvih perioda,stalno i stalno,saznajem nesto novo o sebi ,o svijetu ,i svemu opcenito. Kako je vama? Znate ovih dana sam nekako stvarno osoba koja cezne za mirom.Samo zelim mjesto gdje cu se skruseno sagnuti i razmisljati o sebi.Kao da to nikada nisam radila.Sada i kada se malo zapitam,nisam nikada. Nikada nisam stavila sebe na prvo mjesto,da razmislim koliko sam sebi bitna. Izgubila sam se u trckaranju ukrug ,pomazuci drugima.Sta ocekivati od osobe koja pomaze svima ,a nikada sebi da pruzi pomoc? Radost oko mene,pustinja u meni. Ja sam taj vjeciti pozitivac,i sada dok sam sve ovo prolazila uvijek sam razmisljala : SAMO JOS OVAJ DAN. Sutra ce sve biti kao po starom. Ali zasto se vracati dovraga Emma,u staro? Osjecam kako vicem na sebe. Zasto uvijek tapkati u jednom mjestu? Ne mogu li se proslosti osloboditi? Stvari se mijenjaju,samo ja ostajem ista. Ne mozete izmjeniti korijen,jednostavno uvijek cu iste greske raditi. Jedno vrijeme sam sebe zamisljala u potpuno novom svijetu,kao iluzija,savrsen.Osjecala sam se sigurno i nekako drugacije od inace drugacijeg. Ljudi su skloni osudjivanju,ja pisem jer ...pa nemam nista drugo. Oko mene je milion ljudi,svi su zeljni senzacije,kao da nekome ne bi prijala moja patnja  da svoj zivot ucini ''socnijim'' dok se pravi da suosjeca sa mnom.Nekako voljela bih vristeci izbaciti sve iz sebe sto me gusi.Voljela bih da nisam toliko glupa da razmisljam stalno o drugima,da mislim samo na sebe. Najgore je sto...ja bih voljela promjeniti neke stvari ali ne ide. Zao mi je svijete,ucinio si me da se bojim vlastitog odraza.Zao mi je sto je radost oko mene ,ali pustinja u meni? Boje su jednostavno ostale zatocene,i jedino sto zelim jeste mir i NOVU MENE .Mozda i malo parce ljubavi,nekoga ko ce primjetiti moju nesrecu,moju tugu.
"Pustoš oko nje, pustoš u njoj, a nikoga kome bi to mogla kazati ili pokazati. Jednom se zarekla da će njen štit biti smijeh ili bar osmijeh. Niko nikada ne smije naslutiti ponore što se otvaraju u njoj, što iz dana u dan bivaju dublji. " NBH