Kakvi su to američki kolačići ,ako se proizvode u Njemačkoj?

Heeej ljuuudi <3 evo emme...znate upravo sam se nečeg sjetila.Svojih..nesuđenih kolačića.Mislim da je vrijeme da saznate pravu istinu,iako ako sagledamo bolje vi niste znali uopšta za ovu priču...A ja imam potrebu da vam ju ispričam.Istina ,bolno je ,ali tako je bilo.Moram vam ispričati...No,prije toga ,kako ste mi vi ,šta ima kod vas? To je bio taj dan.Određen na ljeto. Ja i moja prijateljica smo krenule u jedan od naših najvećih podviga (jel se to tako kaže?) ikad.Odlučile smo posjetiti djevojku koja inače ne bude više u Bosni,no nekada dolazi...Bitka je bila na početku savršena,no pred sam kraj,vidjele smo poraz.Znale smo da kud vojska prođe tu trava više ne raste (a mi smo išle po cesti).Kada smo došli dočekalo nas je svašta,mislim da nas je jedino tad razumjela Ariana Grande baš zbog toga je i napisala pjesmu One last time.Bila je s nama,oh ,da koje priznanje.Bilo je tu milk šnita,kole,slatkiša,ali najbitnije bili su tu američki kolačići.Da,to je ljubav na prvi pogled,ili bolje reći na prvi ulazak u kuću.

Naravno,sve je bilo uredno,pa tako i sve spakovano.Djevojka je stalno ponavljala :Uzmite,uzmite,de nemojte se praviti da ste stidljive.Znala sam da nismo trebale ,ali Ariana Grande je rekla :Budite kulturne i ne radite gluposti.Oke,ipak nije.Pri jednom trenutku dok je ta djevojka izišla ja i moja prijateljica smo u isti trenutak otvorile milk šnite i pojele.Kada se vratila vidjela je samo prazne papire od milk šnite.Stvarno nam nije bila potrebna takva scena...Ali,opet nisam probala američke kolačiće napravljene u Njemačkoj.Par puta je još izišla ali nismo stigle ,nismo uspjele otvoriti moje nesuđene kolačiće.Pri povratku zamišljale smo šta bi se desilo kada bismo ih otvorile.Da li bismo ih pojele ili samo gledale,da li bismo razmišljale o njihovoj strukturi ,možda o porijeklu,možda jednostavno bi završile u našem stomaku,ali ne.
Nismo uradile ono što smo trebale.Ljubav me slomila,znala sam nikada više neću vidjeti američke kolačiće napravljene u Njemačkoj.Znala sam da sam im trebala reći šta osjećam prema njima,a sada plaćam tu cijenu...

Dobro dosta o mojim kolačićima,samo znate da stvarno ne shvatam poentu američkih kolačića proizvedenih u Njemačkoj?Ja sam pokušala na sarkastičan način izvesti ovu priču,iako sve je istinito osim dijela sa Arianom Grande,nju zaboravite hahha xd Znala sam da će Ariana učiniti priču sočnijom ,pa sam je morala dodati...A ,i da moram objasniti npr.ćevapi koji se proizvode u Hrvatskoj nisu bosanski ćevapi,to su hrvatski ćevapi,tako da ovoj firmi koja je smislila američke kolačiće proizvedene u Njemačkoj,moram reći....da im se divim ,uradili su nešto meni iskreno pregenijalno hahhaha xd :P .Nemojte se uvrijediti ili nešto ,znate samo da se šalim,ipak meni je svejedno odakle su  potjecali ti kolačići,samo da su na kraju završili u mom stomaku,ali nisu..isto tako i za ćevape,koga briga čiji su i kakav im je naziv,ako ćemo ih pojesti? haha xd

Okej,htjela sam za kraj da vam kažem,ako ste ikako u mogućnosti odite na moju karticu gore #budimohumani ,tamo sam objavila dvije nove priče i pogotovo vi koji ste iz Srbije obratite pažnju na Radin slučaj (kada pročitate sve će vam biti jasno) tamo možete primjetiti da ima čak broj na koji možete pozvati,ali nažalost samo iz Srbije i meni se čini Švicarske...a ima samo još par dana do prve operacije,tako da hajde #budimohumani. 
Vidite vi mene,ja se samo iz neozbiljnog u ozbiljno prebacim,hahha xd
Nego,da kažem još nešto ako ste u mogućnosti posjetiti ovaj blog,eto za moju dušu to uradite :
(link)-samo kliknite na ovo link
i eto ako ste ikako u mogućnosti glasati za Katy Perry ovdje ,i to učinite za moju dušu haha xd:
(link) - samo kliknite na ovo link.
-vjerujem da će vam anđeli zapisati ta dobra djela ,haha xd tako da prionite na posao...

-ja moram priznati da svi oni koji shvataju šta ja napišem u postovima su stvarno genijalne osobe,jer ja znam mnogo ljudi koji mene zapravo ne zna.Ne bukvalno već u prenesenom značenju.Ja brzo pričam i to je stvarno teško sve pohvatati,isto tako i pišem,i onda kada shvatim da me neko shvata,osjećam se shvaćeno.Oke ovo nije bila poenta? Sve u svemu,hoću da se zahvalim što me podržavate u svemu,stvarno ste najbolji.Mislim,pogledajte,ja ne bih nikada rekla da ću ovoliko dugo da pišem ,već dvije godine? Nisam vjerovala da ću i dalje trabunjati iste gluposti ,dobro ne baš iste ,uvijek su nove,ali opet...gluposti su...Možda u jednom od idućih postova pojasnim,zašto ja ne pišem modni blog? Mislim da će to biti najzanimljiviji post na mom blogu,a to što mislim znači da i postojim.Ovo je izreka nekog poznatog čovjeka koji meni očito nije poznat samo se sjećam da se nalazio u bosanskom jeziku,a stvarno mi se ne da tražiti po internetu.

-eto voli vas emma <3
-ostanite mi nasmijani <3